U romanu „Bastadur“, čiju radnju smješta u prvu polovinu XX vijeka, Jasenka Lalović slijedi ideju da u svakom čovjeku živi komadić kaluđera, baš kao što u svakom kaluđeru pretekne dio njegovog svjetovnog života. Ona čitaoce i svoje junake vodi od Skadarskog jezera preko Orjena, Krfa, Beograda, Dobrote, Perasta, Nikišća i Bukovice, zatvarajući jedan životni krug.

Pred odabranom publikom sa Jasenkom je razgovarala i čitala odlomke iz knjige glumica Narodnog pozorišta iz Beograda Ivana Šćepanović .

Tokom razgovora, Lalović ističe da je imala neodoljivu potrebu da ispirča priču o nama samima i o bogatstvu različitosti koja nije data drugima.

„U prvoj knjizi ja sam se već dotakla Boke i to je mjesto gdje su se primale te najprogresivnije ideje. Nekako sam se mentalno tu preselila i taj trojac Kotor – Perast – Risan koji karakteriše njihova osobenost. Oni su blizu, slični a opet tako različiti kulturološki entiteti. Imala sam potrebu da skrenem pažnju na svo to bogatstvo različitosti na tako geografski malom prostoru“, kaže Lalović.

„Nas je malo ali smo različiti. Imamo hiljadu osobenosti. Moja majka je Crmničanka a otac Paštrović. Kulturološki bezmalo dva svijeta. Udaljenost ova dva podneblja je svega par kilometara. I ta raznolikost je bogatstvo koja nije data drugima. U ovom vremenu kao da sam osjetila da to neko hoće da anulira i upravo je to izazvalo reakciju u meni. Zato sam odlučila da pišem sa namjerom i porukom da ljudi sa naših prostora znaju tajnu kako se opstaje u ljubavi kroz sve različitosti koje imamo. Taj zajednički imenitelj nije dat drugima, dat je posebnima“ poručila je Lalović.

Na kraju večeri auroka romana se zahvalila domaćinu i publici i obećala ponovni susret.

Nikola Muihadinović